Ante Pancirov Poezija




ponedjeljak, 12.11.2012.

Loš whiskey i loš duvan



Zaboravio sam piti,
godinama.

Ne diže mi se po led,
Macnair's je u nekoj lošoj čaši,
uopće mi nije stalo do ugođaja.

Samo da me umrtvi,
kao jučer, prekjučer….

Pušim mješavinu
skupe Virginie i jeftinog Dominga.
Na trafikama danima
nema mog duvana,

Kažu da će kiša
padati i sutra.
Svejedno mi je.

Danas sam čuo strašnu vijest
da me podsjeti valjda,
kako mi je dobro,
kako je surovo živjeti drugima.

Ne tješi me to
koliko bi trebalo.

Pa opet pijem, razum tupim,
bolje pijan nego žutim opijen.

Nebo zna da mi porok večeras treba.

- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




nedjelja, 11.11.2012.

Ni dana niti noći

Postavljao sam se
iznad života,
Ima tih dana
kad cijeli svijet držiš za jaja.

Kad misliš
da nisi stanovnik
nego gledaš sa strane.

Bilo je dana bez boli i pražnjenja,
između dobrog i boljeg.

Danas
kad je sve poremećeno,
uopće nije dan.

Nije čak ni noć.

- 17:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




nedjelja, 15.04.2012.

Molitve su bajka

kako ovaj dan umire mokro,
prolijeva se u mojim lažima,
viri iz lokve,
proljeće je lažno barem kao ja.

na mojim rukama gladno dijete,
nije htjelo biti rođeno,
nje htjelo biti ovdje sad.
krivi smo svi, nisam samo ja.
(… nije to utjeha, prije da je prokletstvo znati…)

uzeo sam dva konopa,
jedan dugi, drugi kraći.
radim čvor među njima,
pa se spuštam
duboko u zemlju.
gladan
u mraku,
odavno znam
da su molitve bajka.

- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Napušite mi ga se

nije to izbor,
niti smislena reakcija.
stvor ne zna da je stvor,
životinja ne umišlja,
samo preživa,
preživljava.

jedemo pamet.
posljednji smo umišljaj
u hranidbenom lancu,
genetska greška,
mrtva sperma
iz božjeg laboratorija.

ne da mi se,
misliti mi ne daju.
previše jednostavno
da bi bilo.
uštekali me na infuziju
psihički vampiri,
pa sišu.
nek mi se kurca nasišu.

- 22:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




utorak, 03.04.2012.

Kikriki

Dvanaest kovanica
u limenki kikirikija.
Tako prigodno.

Još je manje
nego kad je bilo najmanje.
Izraženije,
otkad zima posipa lažni mraz.

Toliko praznih riječi,
iz kutije koja zrači.
Natječaj za glupost,
provokacije.

Gdje je granica,
između čekanja
i vračanja.
Opaliti žestoko,
ili smiriti loptu…

Sve je teže,
kad nemaš ni za kikiriki.

- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




petak, 23.03.2012.

Duša se zagađenom vodom tušira

Možda bi za ljubav hrabar,
za dva života naučio biti.
Uskladišten putnik,
u mršavome mesu
u ovom sada titraju mi kosti.

Nateže se duša
s pravilima igre sadašnjeg života.

Mulja
i trsi se.
Izigrava stoljetne zamke,
i preživljava.
Dušom se među ljudima stidi.

Nije duša od krvi i kostiju
da se u zemaljskoj prašini uklapa.
I ne urla ljudskim kricima
da je raspoznaju smrtni u beštimama.

One dane kad opravdava se zbog emocije,
jer u ludnici za promatrače svi su jednako bolesni,
prate samo životinje što mutavo pasu sa strane.
Srećom su im nerazumljivi jezici.

U govnima do grla,
usmrđeni od bahatosti,
sve je godinama isto.

- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




nedjelja, 12.02.2012.

Prva veljača nakon tamnice

Meni vjetar priča
spominje mi snove iz davnina.
Iz tamnica otpuhuje željeznu piljevinu,
strganu s rešetki.

Šapće mi,
između dva refula bure,
… ledovi su tvoji
skulpture od stakla…
U njezinoj kosi ledi jutrošnji snijeg,
promrzla jedra
od paučine.

Priđi,
u ustručavanju nema vatre.
Neki
izrazito moćan trenutak,
sprema se u praskozorju.

Iznenadi život,
ne daj mu da te trgne.
Svi smo mi paukova djeca
po podu istreseni.

- 03:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Komad dima

Umiri me.
reci da se isplati.
Meni sad
razum urliče.
Prijeti mi,
slobodi ne daj da se razmaše.
Preuzmi…
U neuravnoteženi ponos
noktima se zari,
sve do unutrašnjih sokova.
Prestaju
zavijati moji stari prijatelji,
demoni
i njihovi psi čuvari.
Njihov zrak
je tvoja dobra volja.
Ne daj im da dišu.

- 03:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




utorak, 17.01.2012.

Disati... do nepodnošljivosti

Pobrini se za valove
i instinkt zamoli,
neka stalno puše vjetar…
I pritisku pod nebom reci,
nek se rađati ne prestane;
da se more nemirno čežnje tvoje,
u hridima mojih iščekivanja
razbijati ne prestane…

Sreo sam na obali
uspomene potopljenih,
djecu Neptunovu nezakonitu…

Moru sam se na vjernost zakleo:

Piti ću,
neću proliti.
Ujest ću,
krv ti neću pustiti.
Voljet ću,
cijeliti ti noć u pustinji…

Šakama ću stiskati,
ruke dizati,
povrijedit te neću.

I pjevat ću,
naučit ću.
I kad umrem bit ću,
u zagrljaju se roditi.

Poljupcima ušutkat ću nemir,
ispiti ego slabosti do dna,
i disati do nepodnošljivosti.
S tobom.
Dok god
budeš
ti.


- 02:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




ponedjeljak, 16.01.2012.

Lynch, samo boje trule višnje

Žari se,
mraku se ne da uteći.
Sjaji u živoj vidljivosti,
a još samo trenutak
i postat će pepeo.

Halapljivo nasrćeš na taj duvan.
Obrazi ti se stišću,
usta šepure pod žarnim sjajem,
silazim svim svojim sobom,
da ti klizim u bokove,
sporo,
ugodu ti ubrizgavam,
plešeš u mojoj glazbi,
godi ti taj ritam.

Noćas uživam da se ne ističem,
u odgađanju je scena,
kadar poput Lyncha,
samo boje trule višnje.

Slušam kako ti se disanje brza
trepneš okom i mrmljaš,
pa se namještaš,
kazaljke nam noćas ne igraju ulogu.

Držiš mali prst pod halterom,
kažiprst si položila na vrh mi nosa;
smiješ se
i kažeš pssst….
Zastenješ,
pa se pakiram iz sna,
i parkiran se u tebe.

Noćas je zaista žar drevnih vatri,
čak i vrijeme je upalo u deja vu.
Na klaviru zora noćnih svršavanja,
tvoja mokrina miriše po nirvani….

- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




utorak, 10.01.2012.

Padalica

Prenula me dijagonala,
čista fizika
u tragu meteorita.
Smisao im je da padaju,
nestaju.
Nema kraja…
Točkice provociraju.
Noć ili dan;
isto je.
Noću se
svjetlost vidi,
danju isto padaju.
U padu je meteorit svoj.

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Flashback

Sat nakrivljen u pijesku iza oseke
pod povećalom sunce se probija.
Figure…
San
umočen u samostojeće čarape,
s halterima.
Nestvarno,
kao da je Dali osobno,
naslikao mačku.
Odlučio sam srcem,
dao otkaz u kazalištu,
da se utopim u kreposti…
U ruci pridržavam čašu,
s drugom cigaretu,
vrat mi pod rukom
i u kosi prsti.
Obično četvrtkom
nadmašimo uobičajene levele,
u čarapama se smijemo lošem ukusu
izmišljajući nove pokrete.
Čašama uzdižemo očito
komuniciramo kemijom,
pogledi su podcijenjeni.

- 21:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Tamo gdjen sam bio...

Ove godine sve se mijenja.
Isti puni mjesec
i isto more,
pod kućom u kojoj sam rođen.
Nove su kuće,
katovi se izdaju za devize,
meni crno vino
s godinama klizi bolje.
Nema razloga za negodovanje,
Žaliti se nije fer.
Tri stare palme
bude sjetu,
na bezbrižne dane
izgubljenog vremena.
Sve se promijenilo,
najviše moji pokreti.
Spor i mudar
analitičan,
sad bi da ti pričam,
da ti kažem kako je bilo.
U očima je sve zapisano,
najviše ti.

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




ponedjeljak, 02.01.2012.

Loš piz

treba mi ono stvarno
ne ovo izvještačeno,
izmućeno,
emotivno mrtvo.
ljubav na kapaljku,
kao loš šut,
heroin pomiješan s otrovom,
a diler još zakida na pizu.
želim atomsku bombu
koja će se čuti i s Jupitera.
želim da Venera
skine s lica krmelje.

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Mijene

iza neprobojnog stakla
nema mirisa, okusa,
nedodirljivo.
čak i grimase jedva prolaze.
čudno je to,
transformacije i mijene,
krajnosti.
bitno svedeno na prosjek,
zagađeno kemijom,
neprepoznatljivo.
kurtoazne objave,
rijetko i nemaštovito,
kao da sunce sjati zaboravi.

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Otriježnjenje

serotonin i dopamin u petama.
još gore,
nisu ni pod nogama.
(a trebalo bi se probuditi)
jučer sam naučio hodati,
i znam par riječi
izgovoriti.
noćne more,
to su sjećanja iz prošlih života,
rađaju gnjide u mojoj glavi.
u ogledalu dobar prizor,
prilično produhovljeno on pozira,
kao da ga boli kurac.
sviđa mi se makeover,
jedino je vanjski svijet
jednako loš.

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




nedjelja, 01.01.2012.

Siječanj

Odsvirali su start,
intonirali državnu himnu,
i svi su krenuli.
Nije da mi se trči,
premamuran sam.
Ili preciznije,
još uvijek sam preurokan.
Drukčije je,
ipak jest,
nakon previše godina
siječanj miriše.
Oprezno osluškujem,
pokretan i moćan.
Ne dam nikome da me smete.
Nikome!

- 07:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Dimni signali

Ne znam,
priznajem da ne znam.
Kako bi i mogao
znati…
Ionako,
nije stvar u tome,
puno je jednostavnije.
Princip
Ili zdrav razum.
Možda stvar ponašanja,
poštovanja.
Tako to ne ide,
nigdje neće stići,
tako je uzaludno i kretati.
Neka bude euforija,
umjesto namjere.
Neka bude
neki popravljivi dio.
Bilo bi zaista šteta,
ne otputovati
zbog gobave ceste.
Ja svakako putujem
s kesom ili prtljagom.

- 06:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




2012.

Opet iznova,
ispočetka.
Kontinuitet je podcijenjen.
2012. je došla na prepad,
na amfetaminima, vinu i hašišu,
donijela je sa sobom očekivanu nelagodu,
a opet
začuđujuće neopterećeno,
budno,
valjda u stilu:
živo me boli kurac.
Prošla se godina
spasila u zadnji tren,
sad još spas treba spasiti.
Tek na izvoru čuti se svježina vode,
slika je izbliza jasnija.
I žubor se čuje, teče…
Bez očekivanja,
kao i uvijek.
Krive su Drine krive Drine,
emocije treba hraniti.
Stalno.

- 06:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




subota, 31.12.2011.

Mrak

pred očima projekcija raskoši
u HD rezoluciji,
mjesec je lažne sigurnosti,
i darivanja.
tko je ugasio svjetlo?
kao da male bube ruju,
milijarde kukaca
preživaju…
i mirisi opori,
žuč…
nema melodije oštre,
precizne eksplozije,
nadahnuća,
što liječi kad poremeti se tik tak.
čujem li jedini ja to?
nepodnošljivu buku ticala,
tiskanje krila kukaca lešinara…
priželjkujem eksploziju
biblijskih razmjera.
u destrukciji je spas.

- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Balkanski Maje

bezbroj kilometara,
i još toliko.
bezbroj mjera
nečega.
hladna i daleka,
nepristupačna,
euforična od kemije,
grč u želucu se širi,
u čir će stasati.
rituali rulje
i miris baruta,
prezirem običaje
i stišćem zube,
radi koristoljublja.
neću sjebati,
do kraja dosljedan,
neću im dati
izgovor za prokletstvo.
u godini Majanskoga kraja.

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




četvrtak, 29.12.2011.

Mogu jedino urlati na mjesec

apsolutno prepijan
za stihove u dva ujutro.
previše očit da bi muljao.

nema sumnje,
previše je očigledna
u meni sjeta.
i previše sam razblažen,
emotivno spičkan,
da bi birao riječi.

previše zbunjen
da bi shvatio da je mjesec,
da to može mjesec.

treba mi to,
jebeno mi sad treba;
kao cigareta
osuđeniku na smrt.

treba mi,
treba svaka scena,
iz tajne predstave;
trebam svaki detalj iz te bajke,
da me održava,
fiksa mi dušu,
rajca srce.

jebeno je na kauču.
stol je leden,
nema gledanja…
a ja isto leden
kao pijana krepalina,
bazdim po vinu
i mrzim bespomoćnost.

- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Sve, odmah, sada!

patetika
poput čira ružnoga
nasred face,
razorit ću ga do gnoja,
pa neka štrica, grezo i ljigavo!
neka ide
sve u pičku materinu,
nek se druži s partizanima
psovka u šumi.
želim sve,
sada, odmah.
želim sve.
skromnost
me danas ne jebe.

- 16:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Prazno, jebeno prazno

izjebani blagdani
bez kurca,
prazna pička
i lažna menstruacija.
napaljeno sljepilo
čežnja, žudnja,
glad životinjska…
hoću dublje nego ikad,
očima ti vaditi mast.
misionarski…
transformirati se
u nježnog pervertita.

- 16:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Jebo sklad

dođi, ubrzaj…
ili nemoj.
svrati,
povrati po stolu,
porazbijaj namještaj.
uzurpiraj,
uguši se od moje slobode.
ogladni od lijenosti
dug je put do frižidera.
gasi se,
pali se,
pala je u ekstazi.
raznesena polovica šake
jedva drži pimpek.
zgnječena glava
cirkulira,
ne otpada.
dođi
ili nemoj,
sklad mi je u kurcu.

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




ponedjeljak, 26.12.2011.

Skužajte mi


( patetičan sam za popizditi …. kome nije do ljige, nek skrola, arhiva je krcata crnilom… nemoš lipo živit i pisat, dobro isti i piti i bit stihovit ... za poeziju valja crkavat, bit zombi…. a opet, ko vas jebe. dobro mi je)

- 23:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Fališ

Fališ brutalno.
Neću ni zamišljati
što bi bilo da nedostaješ trajno.
Da ne znam da si tu
ne bi me više bilo.
Prestao bi,
ugasio se.
Samo bi stao,
otkucao bi svoje.

Fališ.
Ti me upotpunjavaš.
Ti si motiv
mojih ljubavnih žudnji,
mojih luđačkih nasrtaja
i mojih ludiranja.
Ti si mi inspiracija
za traženje novih načina
da te volim,
iznad svih razumnih zaljubljivanja,
i iromantičnih gesta.

Fališ mi.
Nedostaje mi da te nasmijavam
i rušim granice,
svih tvojih zadovoljstava.

- 02:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Respect

Nisu ti dali da si zagrliš dušu,
i poljubiš vlastito srce.
Nisu ti dali priliku
da budeš ti.

Od površnosti
nisu vidjeli dijamant.

Upoznajem drevnu tebe,
dosad potpuno skrivenu
od ovoga života.

Nalazim
neizmjernu ljepotu,
netaknutu esenciju ljubavi.

Ne bih pogriješio,
da te nazovem
eliksirom moga života.
.


- 02:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Baš voliš

Kad smo goli i razmaženi,
naša je spontanost igra.
Nema tu pravila,
ni velike mudrosti.

Nema tu,
nikakvih misterija.
Osim fascinantne činjenice
da je nevjerojatno,
što uopće postojimo,
I da smo opet skupa.

Prostruji ta misao
kroz mene,
čim te taknem.

Pa te diram stalno,
a ti mi uzvraćaš.

I voliš me,
iznad svih mojih poimanja
veličine ljubavi.

- 01:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ante Pancirov Poezija




Znaš me

Mogao bih se
opet voljeti.
Ne mislim to
na ciničan način,
pa da uživam u nevremenu,
i nevoljom hranim
mračnu ćud.
Nego baš iz srca.

Mogao bih se naviknuti
baviti ljubavlju.
Hraniti je zorom,
I grijati je
ispred crvene pećice noću.

Ti dođeš i tamo
gdje ni ja nisam nikad bio,
u meni.
Snalaziš se
u labirintu mojih slutnji,
prepoznaješ svaka vrata
i lako obiješ svaku bravu.

Prvi put
ne ostavljam zamke.
I prvi put,
ostavljam upaljeno svjetlo.


- 01:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.











Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ante pancirov: virtualna zbirka stihova

  • ... moja internet zbirka poezije... škrabotine... sve su to laži, obmane, samoobmane....

-WEB-WEB-WEB-

TRANSLATE IT!

  • Image Hosted by ImageShack.us

    Image Hosted by ImageShack.us

    Image Hosted by ImageShack.us

    REKLAMA ZA CIGARETE